|
|
03.03.2007.
randomisation
..
Nisam znala da tako boli
…peče…
Tako mala, tanka brazda na srcu koju si ostavio
Jedva vidljiva…
A tako reže
kida komade srca
Izjeda ih…
U prah, u ništa
Gladna sam te
Tvoje pažnje
(izgladnjela)
Sita sam pretvaranja…
Prošlost ponovno iznosi svoje pladnjeve
sva sjećanja!
Peron broj 4
i prokleti pogled
zamrznut…
I naizgled tako prazne riječi
a suze nakon škripe guma, nakon odlaska
Riječi otopljene u zraku, u kilometrima
među nama
Ne vidiš ih, a znaš da su tu…
kao da ih i nema…
Kao da nas
(tebe i mene)
nikad nije ni bilo…
..
|
- 15:41 -
- komentari [5] -
isprintaj -
#
25.12.2006.
ne.
..
Danas ne mislim o tebi.
Danas je predivan dan.
Danas ne želim čuti za tebe, ni sjetiti se ijedne suze koju si ti uzrokovao.
Danas ne želim da si blizu. Ne želim čuti ijednu tvoju riječ.
Danas sam sretna. Kao i zadnjih pet mjeseci koliko te nemam.
Danas za mene ne postoji tvoje ime. Ni bol. Ni patnja. Ni tuga. Ni suze.
Danas za mene postoji samo on.
Danas tebe nema. Ni svega onoga... Nekad.
Danas sam sretna. S njim.
Danas ... Danas je moj dan.
Danas je Božić.
Danas bih plakala od sreće.
Danas za mene ne postojiš jer ne spadaš u moju sreću.
Nikada.
Pa ni danas.
Danas i zadnjih 153 dana sretna sam. Nasmijana.
No vrati mi se sve što si mi napravio. Sve ponovno zaboli.
I zaboljeti će opet. Ali danas neće.
Danas nisi glavni lik moje predstave.
Hvala.
(...)
Svima sretan i blagoslovljen Božić uz najljepše želje od srca!
Ne dajte mjesta suzama... Tuzi... Ljutnji...
Otvorite vrata ljubavi... Smijehu...
Ja sam sretna... Najsretnija... Sretnija nego što sam ikada bila...
Ne dajte si da budete u prošlosti... Glavu gore...
Zabavu, povezanost i zajedništvo vam želim svima, ne samo na današnji dan već uvijek. Ne zaboravite jedni na druge. Ne zaboravite biti sretni i smijati se...
..
|
- 19:15 -
- komentari [6] -
isprintaj -
#
10.12.2006.
Daljina... Najbolnija riječ.
Ležimo... Negdje daleko, daleko od ovog mjesta... Od tvog grada... Mog grada... Daleko od svih i svega, sami, jedno za drugo...
Zatvorenih očiju ležim naslonjene glave na tvoje rame...
Sjećaš se?
U zraku se osjeća miris ljeta... Tople zrake sunca na svojim rukama... Sve oko nas je živo ali za mene si tu samo ti... Samo tvoj miris osjećam... Samo tvoj dodir na svojoj koži... Samo tvoj osmijeh...
Tako davno je bilo kad si otišao... Sjećaš se da si bio tu?
Sada bih život dala da bar još jednom ugledam te oči... Zelene... Da te opet mogu zagrliti... Imati samo za sebe... Da te mogu poljubiti i vjerovati da taj trenutak traje zauvijek... Da se mogu kao i svaki puta s tobom osjećati najposebnijom na svijetu... Jedinom i samo tvojom...
Znaš li koliko vremena nisam plakala zbog tebe? Dugo... Neočekivano dugo, s obzirom na to koliko sam slaba... Prošli su tjedni i tjedni... Privikla sam na sve... Na cijelu prokletu neobičnu stvarnost... Da si moj, a kao da i nisi...
Sve mi se opet vraća... Ne u toj mjeri... Jer više ne plačem, više se ne budim usred noći u nadi da si tu, baš kraj mene... Ali i dalje sve to držim u sebi... I dalje je tu tolika potreba za tobom... Pa prije samo nekoliko dana si bio tu... Zbog mene... A sada... Kao da toga nije ni bilo... Neću te pitati zašto... Neću tražiti da mi se vratiš jer kažeš da ionako nisi bio moj... Neću ti ni govoriti koliko te trebam kako sam ti govorila prije... To ionako znaš i sam... Znaš... A ne priznaješ da znaš...
Znaš li što ti sve dopuštam?
Dopuštam ti da me gaziš... Da od mene umjesto nekoga u svom životu stvaraš tlo po kojem ćeš bezbrižno gaziti ni ne obazirući se... Sve ti dopuštam... Da ti budem samo još jedna usput dok te trebam više nego bilo što na svijetu... Možeš mi reći što god želiš, pokopati me dok dišem, otvorenih očiju, ali neću ti zamjeriti... Ne postoji zločin koji ćeš izvršiti nad mojim postojanjem, a da promijenim mišljenje...
Znaš li da imam skoro sve? Skoro sve... Jer imam sve što želim, ali ne ono što trebam... Sve sam u ovoj iskvarenosti u kojoj živim dobila... Šta god sam poželjela... Uvijek je uspijevalo... To me čini sretnom... A jedino što trebam i želim, nemam, jer to si ti...
U mojim očima nikada nisi vidio ništa drugo nego sjaj... Zaljubljenost u ono što moje oči vide... Kad me priviješ blizu sebi... I pogledaš u te oči... U njima se reflektira sve ono što sam ikada osjetila prema tebi... Potreba... Čežnja... I to je jedino što si ikada mogao vidjeti u njima... Jer ne znaš niti ćeš ikada znati kako te oči izgledaju kad nisi blizu... Prazno... Moje oči nikada nećeš vidjeti tako prazne... Jer kad god si blizu, najsretnija sam... Cijeli svijet oko mene nestaje i samo ti si tu... I moje oči su uprte samo u tebe... Ali kad te nema i kad nisi blizu... Kad ti nisam u vidnom polju i kad si daleko... Onda plava boja iz očiju nestaje i jedino šta poslije boje ostaje je praznina i tupa bol...
Jako dobro znaš kako sam se osjećala one večeri kad sam se morala okrenuti i otići s kolodvora, dopustiti da te prokleti autobus odveze daleko od mene... Jedino što boli je tvoja neprisutnost... Ne boli me nijedna riječ, ništa... Ništa što si mi ikad rekao ili napravio, a ionako mi loše nisi nikad napravio... I sam znaš koliko me posebnom činiš... Samo neprisutnost boli... Kad samo izbrojim sve kilometre i barijere koje mi te uzimaju...
Kad bih se barem jednog jutra mogla probuditi kraj tebe, u tvom naručju, i da mi kažeš da si samo moj... Da nikad nije ni bilo drugačije... Da su mi uvijek sve suze bile uzalud i nepotrebne jer ne možeš bez mene i jer me nikada nećeš napustiti...
Sanjarim...
Da... I dalje sanjarim... Mislio si da je prestalo?
I ja sam...
Svi su...
Ma živim ja život dalje... Tražim te u nekom drugom... Ali samo tebe... Živim... Radujem se... Smijem se... Radim ono što volim... Ali i dalje si tu... Ne prođe dan da te se ne sjetim, da ne pomislim na to koliko bi mi život bio ispunjeniji da si ovdje... Tako volim živjeti... Lijepo mi je... Imam nekoliko najbitnijih ljudi u životu... Neki su mi daleko kao i ti... Ali živim s tim... Divim se svakom novom danu... Uživam u svakom buđenju... Ali i dalje vjerujem da bi svako od buđenja bilo toliko ljepše kad bih se budila uz tebe... Neću prestati sanjariti o tvojoj blizini... Barem ne tako skoro...
Željeti tebe je... Kaotično na poseban način...
Beautifully Chaotic...
Ne postoji nijedna riječ koja će ocrtati ono što osjećam i trebam... Samo netko tko je nekada volio ili trebao zna kako je ovo... Jer i cijeli je ovakav tekst uzaludan... On mi te neće priuštiti... Možda te samo nisam dovoljno vrijedna... Ili mi nije suđeno...
(04.08.2006.)
Staro 4 mjeseca i 6 dana. Premalo. Puno će još vremena proći...
Iako je to samo prošlost. Sada imam potpuno novi život.
...Ovo su sve one pjesme, suze i emocije sažete u jednom tekstu.
Prebolno. Možda ne bi trebalo biti tu...
Ali tu je.
Daljina... Najbolnija riječ.
|
- 13:06 -
- komentari [6] -
isprintaj -
#
07.12.2006.
eternal.
..
Neubrojiva
…bez svijesti…
Pužem po marginama izdržljivosti
…ponosa
I padam
Jer iz koljena već kaplje krv
I dižem se
poput feniksa
iz pepela…
Tvoja ophodnost je
ovisnost
…sklop…
Zakopana sam u memoarima
jer sve još podsjeća na nekad…
Padam
Ali nemam više snage
da se dignem…
Zar ne vidiš vodu savršeno mirne površine?
A ja se u njoj utapam…
Ne osjećam dane
..
|
- 13:19 -
- komentari [12] -
isprintaj -
#
17.11.2006.
(bezimena)
..
Ne razumiješ?
Ne želiš razumjeti…
Ne znaš
Ne želiš znati
Koliko boli
Koliko sve ono boli…
Svaka riječ
To bi ti uništilo
reputaciju?
Ili možda dostojanstvo?
Ma ne bi… Samo…
Pala bi ti
kruna s glave
Svaka zla riječ
I svaka tvoja neprisutnost
(baš onda kad si trebao biti tu)
I laž
I ponos
bili su samo još jedna kap
u ionako
prepunoj čaši…
..
(i dodajem komentare koji su ostavljeni na ovaj post ali su nestali...
lafarfalla: ne želi razumjeti, ne želi znati...ego je očito veći. da, muškarčine i njihova reputacija...ehhh..šta reći...ne obaziri se. proći će... neka mu njegove krune i svih zlata...ako je sretan s tim...pozzzz :) (17.11.2006., 22:48)
Tasha: sviđa mi se post..al su slike malo zastrašujuće ...brr :-S...pozzz... (18.11.2006., 17:35)
pozz..)
|
- 15:29 -
- komentari [5] -
isprintaj -
#
14.11.2006.
a da otvoriš oči?
..
Umorna sam
Tako sam umorna…
Od rastavljanje same sebe na
sastavne dijelove
Tražeći kvar ili…
tvorničku pogrešku
Nisam ti ja lutkica
kojom se možeš igrati
Ni komad mesa da me
podgriješ po želji…
Imam i osjećaje
Kako sam mogla?
Opet sam naivna, mala
Ali barem ničija…
Ničija igračka
ni marioneta
ni izigrana žrtvica
poput tebe
Jer…
Prepoznaješ me?
Jesam
To sam ja
Samo stranac
U prolazu
U prošlosti…
..
|
- 18:37 -
- komentari [5] -
isprintaj -
#
06.11.2006.
…fallen for you… forever and ever more…
..
Nije ti odgovaralo
šta sam tako ranjiva
tako osjetljiva
Nisi to znao
dok me nisi povrijedio
…ostavio samu…
A što bih trebala?
Biti poput tebe i vratiti se
prošlosti
da mi bude bolje?
A kome da se vratim?
Bivšem koji me iskoristio da bi se osvetio svojoj curi?
Onom koji me više ni ne prepoznaje kad me sretne?
Ili možda onom koji me tukao?...
(svi ste vi isti…)
Htjela bih da te mogu
kao da si trn
lako izvući iz kože…
Ali ne mogu…
Srastao si sa mnom…
..
|
- 16:06 -
- komentari [7] -
isprintaj -
#
04.11.2006.
…underground hollowness…
..
Spotičem se
preko vlastitih riječi
pod činima
pužem nemoćna pred tobom…
klanjam ti se
u čaroliji…
grčim se
pred slikom Zemlje Snova
To je sivi metro,
prepun hladnoće…
platonskih putovanja
…zamaskiranih lica
To su samo snovi:
jer samo Sivilo sanjam
…a u snovima srećem tebe
samo u snovima
Oprosti
zaboravila sam da te ne smijem
…ni dirnuti
čak ni u snovima…
ne budi me
..
|
- 13:15 -
- komentari [3] -
isprintaj -
#
02.11.2006.
selfdestructive.. (and alone..)
..
Katkad te toliko mrzim!
………zbog svega……
Ali sve opet kreće iznova
sve opet nestaje
u gorkom ništavilu..
Jer te ne mrzim
ni upola
od onoga koliko čeznem
koliko stvarno čeznem
Toliko boli
toliko nedostajanja
Toliko želje za tvojom
pažnjom
Ti to ni ne shvaćaš
A želiš li……?
Ne laži…!
(shvaćaš… a ne priznaješ… ne opraštaš… makar nisam kriva…)
Oprosti
ali u čuda
ne vjerujem
…nemam povoda za tim…
Znaš zašto?
Jer sam još uvijek dijete
Još se uvijek igram…
Razigrana sam
naivna
…nevina…
Igram se
kristalnim lutkicama
onako kako se ti igraš
…sa mnom…
Vidiš ove pramenove kose
po hladnom
mramornom podu?
Ne vidiš, znam… (nema veze..)
ono dijete u meni je
…zaspalo…
I kontrola je
ishlapila
i šake su
…čupale…
…samo ostaci…
…svega…
…tebe…
..
(iako ovo nikada nećeš pročitati… moram reći… previše me boliš… nepodnošljivo boliš…)
|
- 13:15 -
- komentari [2] -
isprintaj -
#
01.11.2006.
…idolater…
..
Jučer si prošao kraj mene
nisi me
ni prepoznao
Želim biti poput tebe
tako hladna
zaboravna
bezobrazna
…tako jadna
pogubljena
u lokvama krvi same sebe
u onom jedinom šta si ostavio
…tvom mirisu…
i sjećanju na…
(ma ništa.. zaboravi…)
Pritegnuta sam
usisana
u sve što je nekad bilo
u sve što više nikad neće biti…
..
|
- 13:20 -
- komentari [3] -
isprintaj -
#
|
